POVRATAK
 Tko i kako odgaja djecu ?
 
  • Dužnost svakog pažljivijeg roditelja je da svoje dijete na jednostavan, i djeci lako razumljiv način, uputi u to kako se treba ponašati prema psima.
 
  • Jer samo tako će i vaše dijete shvatiti na koji način se ostvaruje bliskost, dodir, uzajamna povezanost i prijateljstvo sa životinjama.
 
  • Jedino na taj način vaše dijete nikad neće biti neoprezno, grubo ili nasilno prema životinjama, te samim tim nikad neće ni doći u opasnost da ga bilo koja životinja na bilo koji način ozlijedi.
 
  • Druženje sa životinjama, a naročito psima pomoći će vašem djetetu da postane bolji, miroljubljiviji, pravedniji, i osjećajniji čovjek.
  • I da nauči cijeniti sve dobro što nam je priroda podarila.
 
  • Da su te moje tvrdnje apsolutno istinite, govori nam to da ih čak i znanost priznaje, te da se psi sve češće koriste u bolnicama i dječjim ustanovama kako bi svojom prisutnošću, ljubavlju i životnom radošću pomogli ili ubrzali izlječenje bolesnih ljudi ili bolesne djece.
 
 
  • Nasuprot tom pozitivnom primjeru postoji i onaj negativan primjer, a to su djeca koju su njihovi roditelji, učitelji, ili čak i mediji odgajali na taj način da su im pse prikazivali kao veliku opasnost i zloćudna stvorenja.
 
  • Tako odgajano dijete u psima, pa i svim životinjama gotovo cijeli svoj život vidi samo opasnost i smetnju.
  • Ukoliko se kojim slučajem susretne s psom, njegova reakcija će biti slijedeća: panika, strah, nesigurnost, a možda će čak i pokušati napasti ili ozlijediti psa.
 
  • Poznato je i da su djeca koja su odgajana pomoću mržnje i straha prema životinjama u pravilu agresivnija, nasilnija i sklonija maltretiranju i mućenju i ljudi i životinja.
 
  • A kako sve to može završiti, govori nam i to da je jedan veliki engleski pisac jednom prilikom napisao da je posve siguran da su svi veliki ratni zločinci u svojem djetinjstvu potajice mučili i ubijali životinje.
  • No treba znati, pa i priznati i to da djeca baš kao i psi nikad nisu i ne mogu biti krivi.
  • Pravi krivac je uvijek onaj tko ih je odgajao .
  • A svaki odgoj, bio on ispravan ili ne, djelo je i odgovornost nas odraslih ljudi.
 
 
 
  • Priznajem da mi neka od vaših pisma ponekad uvelike poprave, no nažalost nerijetko i pokvare raspoloženje.
  • Jedno od takvih pisama stiglo je i ovaj mjesec na moju adresu.
  • I natjeralo me na razmišljanje o tome kako običnim ljudima i neiskusnim vlasnicima pasa, objasniti nešto o našim ljubimcima psima, što je meni koji sam odrastao s psima, toliko razumljivo da nikad nisam ni osjetio potrebu da o tome progovorim.
  • I stoga sam ovu priču ili ovaj članak odlučio posvetiti našoj čitateljici iz Osijeka, njenoj djeci i njihovom psu.
  • Pismo koje je sve to uzrokovalo jednom ćemo i objaviti
  • No zasad je za to još prerano.
  • Bolje je pričekati da sve rane zacijele.
 Što se smije, a što ne smije raditi psima ?
 
  • Nekad davno u vrijeme mog djetinjstva naše je dvorište uvijek bilo prepuno djece.
  • A uvijek smo imali psa.
  • No da bi sve savršeno funkcioniralo, moja majka je propisala nekoliko pravednih i lako razumljivih pravila kojih smo se svi mi morali pridržavati.
  • Neka od tih pravila odnosila su se prije svega na ponašanje nas djece prema našem velikom ljubimcu psu.
     
    • Prvo od tih pravila je glasilo: Djeci se nikad ne smije braniti da se igraju s psom, jer je to najbolji način da ostvare dodir s prirodom koji će im pomoći da postanu bolji ljudi i da vole i cijene sve životinje.
    • Drugo pravilo je glasilo: Pas uvijek mora imati svoj mir.
    • Treće pravilo je glasilo: Nitko od nas djece, pa i odraslih, nikad i ni u kom slučaju ne smije biti grub ili nepažljiv prema psu.
    • Četvrto pravilo je propisivalo da nitko od nas djece ne smije ometati psa; ni u trenucima kad jede, ni neposredno nakon obroka ili odmora, a posebno to nismo smjeli kad bi se pas vratio iz duge i naporne šetnje.
     
  • I uvijek nam je govorila da pas nije stvar nego živo biće i da se svi mi moramo naučiti pravilno komunicirati s njime, te razumjeti i znati pravilno tumačiti sve znakove koje nam on daje
 Kako se smije i kako se ne smije igrati s psom !
 
  • Iz svih tih razloga se i naša dječja igra s psom ispočetka uvijek morala odvijati pred njenim budnim očima.
  • I to ne zbog toga jer smo mi djeca bili u bilo kakvoj opasnosti, nego zato jer smo mi djeca (kao i sva djeca koja ne poznaju pse) zapravo predstavljali pravu i istinsku opasnost za psa.
  • A netko je morao biti s nama, da nas nauči kako se smije i kako se ne smije igrati s psom.
  • I još uvijek pamtim njene riječi.
     
    • Psu se nikad ne smije gurati prste ili bilo kakve predmete u oči ili uši.
    • Ne smije ga se ni udarati, ni ozlijediti.
    • Ne smije ga se ni navlačiti za rep, a ni puhati mu u nos.
    • Zabranjeno je psa udarati nogom.
    • Na psa se nikad ne smije bacati kamenje ili bilo kakvi drugi predmeti.
    • Zabranjeno je psa špricati vodom, gađati pračkom ili činiti bilo što, što psu ne odgovara.
    • I on baš kao i mi ljudi osjeća bol.
    • Pas nije dječja igračka - on je živo biće.
    • Nitko nikad ne smije plašiti ili maltretirati psa.
    • Dopušteno je prilaziti samo psu kojeg poznaješ i s kojim si se već igrao.
    • Zabranjeno je prilaziti bilo kojem psu kojeg ne poznaješ.
    • Kud god da dođemo uvijek prvo moraš upitati odrasle da li ti dopuštaju da se igraš s njihovim psom.
    • Svaka igra s psom mora biti prilagođena psu.
    • U igri s psom smiješ koristiti samo one igračke koje su njemu prilagođene i za to i namijenjene.
    • Ukoliko pas pokaže da se ne želi igrati s tobom ili da ga igra ne zanima najbolje ga je ostaviti na miru.
    • Psa se nikad ne smije varati.
    • Ukoliko mu pružiš komadić hrane on ga mora i dobiti.
    • Ukoliko mu nešto obećaš ti to uvijek moraš i ostvariti.
    • Nitko ne smije biti nametljiv i dosađivati psu.
    • Psu uvijek treba dopustiti da bude ono što je oduvijek i bio
 Psi su zapravo bića iz bajke !
 
  • Jasno se sjećam i to da nam je te iste večeri kad smo krenuli na spavanje ispričala i slijedeće:
     
    • Psi su zapravo bića iz bajke koju sam vam jučer čitala.
    • Ukoliko si dobar prema njima oni će te voljeti i poštivati, i uvijek se truditi da prema tebi budu što bolji.
    • Uvijek će biti s tobom, slijediti će te, biti ti najbolji prijatelji i brinuti se da ti se nešto ne dogodi.
    • Nitko ti nikad ne može nauditi ukoliko je s tobom pas koji te voli.
    • Jedino te pas može sačuvati i od vještica i od čarobnjaka.
    • Da, i vještice i čarobnjaci i vampiri se jako, jako boje pasa.
    • Patuljci također vole pse i dobro se s njima razumiju.
    • Pas te može ugristi i zato jer si bio neoprezan pa si mu nehotice nanio bol. Zbog toga se prema svim psima uvijek treba odnositi s poštovanjem i uvažavanjem.
    • I naravno biti oprezan da ih ne povrijediš.
    • I ukoliko si zao prema njima oni će te ugristi, no tada ne smiješ plakati. Zli ljudi ne plaću, oni samo stisnu zube i smišljaju slijedeće zlo koje će učiniti.
     
  • I tako smo mi klinci te noći shvatili da psi grizu samo neoprezne ili zle ljude. I da su oni u biti jako značajne osobe čim im odrasli poklanjaju toliko pažnje i ljubavi.
 Jedino nas naš dobri pas može zaštiti !
 
  • Treba priznati i to da našem psu i nije uvijek bilo lako s nama.
  • Jednom, na praznik svetog Nikole nešto smo zgriješili, pa nam je mama rekla da te noći ne trebamo ostavljati čizme na prozoru jer zločesta djeca ne dobivaju darove.
  • Sveti Nikola će vaše darove podijeliti drugoj djeci, a vas će, pošto ste bili zločesti, posjetiti samo Krampus i ostaviti vam zlatne šibe.
  • I vjerujte, nije nam bilo svejedno!
  • A onda smo iznenada u neko gluho doba noći začuli topot teških koraka.
  • U strah su i velike oči, neki kažu i poprilično dugačke uši, no mi smo se jasno sjećali svih maminih priča i znali smo da nas od strašnog Krampusa jedino naš dobri pas može zaštiti.
  • Tiho smo otvorili prozor i šuljajući se, da nas krampus ne čuje pobjegli, a kamo drugdje nego u pseću kućicu.
  • I znali smo da nam tamo nitko ništa ne može.
  • Istina je i to da je te noći padao snijeg i da je bilo hladno, no mi smo se sklupčali pored psa koji nas je i hrabro štitio od krampusa i grijao svojim toplim tijelom.
 Tko je rekao da psi ne smiju jesti slatkiše ?
 
  • Ujutro kad smo se probudili na vratima pseće kućice smo ugledali samo iznenađeno majčino lice i odmah pomislili "hvala bogu da je krampus otišao".
  • Majka je jedno vrijeme samo stajala i promatrala nas s čudnim izrazom na licu, a onda nam je ipak skrušeno priznala da nije bila u pravu, i da nas je te noći osim Krampusa ipak posjetio i sveti Nikola, i do vrha napunio naše čizme koje je ona ostavila na prozoru.
  • I naravno da našem veselju nije bilo kraja. Nismo zaboravili da s majčinim odobrenjem, jednim ne baš prevelikim dijelom slatkiša koje smo dobili od svetog Nikole, nagradimo i našeg dobrog psa koji nas je cijele te noći hrabro štitio od Krampusa, čarobnjaka i vještica.
  • Patuljke te noći nismo vidjeli, no to se vjerojatno dogodilo samo zato jer smo prebrzo zaspali.
  • Krampus nam je zaista ostavio i zlatnu šibu. Nju smo u trenutku kad mama nije gledala dali psu da je izgrize i da time s nje skine sve uroke.
 Mnogo godina poslije ...
 
  • A danas mnogo, mnogo godina kasnije svi mi djeca iz prethodne priče smo se promijenili te napokon postali i (više-manje) odrasli ljudi.
  • No ljubav prema psima koju nam je usadila moja, nažalost danas već pokojna majka, ostala je u nama i pratiti će nas cijelog života.
  • I baš zbog toga, ili baš zbog moje majke, svi mi klinci iz dvorišta uz sve ostalo što imaju i obični ljudi (rodbina, roditelji, obitelj, braća, sestre, žene, djevojke i djeca) imamo i psa. I ponosni smo što smo vlasnici te vrlo, vrlo značajne osobe u životu odraslih ljudi.
  • Zahvaljujući njenim savjetima nikad nas nije ugrizao nijedan pas.
  • I nikad nismo imali problema s ponašanjem vlastitih pasa.
  • A jedino što i danas kad smo odrasli ljudi ne razumijemo je to da postoji netko tko ne voli, mrzi ili se boji naših prijatelja pasa.
  • Moguće je shvatiti da postoje i ljudi koji ih ne poznaju pa ih zato ne vole, što je zapravo i samo po sebi razumljivo, no kako objasniti činjenicu da postoje i oni koji uživaju mučiti i maltretirati pse ili druge životinje.
  • A što je još gore, gotovo da je postalo pravilo da su takvi uvijek glasniji, nametljiviji i agresivniji od svih drugih, te njihovo mišljenje nažalost češće dospijeva u medije koje čitaju, slušaju ili gledaju roditelji današnje djece.
  • Oni roditelji koji ne vole pse zato jer ih ne poznaju ili zato što su odveć glupi, pa vjeruju svemu što čovjek tamo može pročitati.
 Ni Krampus ni Vrapće nisu bili u blizini
 
  • A da i takvi roditelji zaista i postoje, uvjerio sam se prije otprilike dva mjeseca u jednoj od svakodnevnih šetnji sa mojom Schnautzi. Šetali smo Savskim nasipom a Schnautzi je umorna od igre pristojno hodala uz nogu svog vlasnika.
  • Odjednom je žena koja se nalazila dvadesetak metara ispred nas zgrabila dijete u naručje i počela histerično vrištati.
  • Priznajem, iznenadila me njena reakcija pa sam se zbunjeno osvrnuo no nisam ugledao nijedan razlog zbog kojeg bi se bilo koja normalna osoba mogla tako ponašati. Nikakvog Krampusa nije bilo u blizini a Vrapće je kvart poprilično udaljen od Savskog nasipa.
  • Zatim sam iz njenog neartikuliranog vrištanja shvatio da se ona zapravo boji moje Schnautzi. Prvo što sam pomislio bilo je "hajde napokon da i to doživim"; na ovom svijetu ipak postoji i netko tko se nje boji!
  • Drugo što sam pomislio je to da ta osoba zaista nije normalna i da za takve nije preporučljivo ni da imaju, a ni da odgajaju djecu.
  • Pažljivo smo ih obišli jer iz iskustva znam da nitko, a najmanje psi, ne vole gledati takve ružne, histerične ispade.
  • Nijedan savjestan vlasnik ne bi takvoj osobi dozvolio da mu istraumatizira psa.
 Jadan li si ti klinac s obzirom na to tko te odgaja.

 

 

 

 

 

 

 

  • Udaljili smo se nekih pedesetak metara no onda se u meni probudilo davno zaboravljeno sjećanje. Izgovorio sam i naredbu "mjesto" i naredbu "čekaj", ostavio Schnautzi da se odmara, te se vratio natrag do te čudne spodobe.
  • Iznenađeno me gledala. Najvjerojatnije nije mogla vjerovati da psi mogu razumjeti riječi, a ni to da oni mogu i poslušati svog vlasnika.
  • Mirno sam se došetao do nje i djeteta, sagnuo se pogladio dijete i pristojno ju tihim glasom upitao: "Recite mi da li i vi imate osjećaj da ste nešto važno propustili u odgoju svog djeteta?"
  • Nije mi odgovorila, no nije bilo ni potrebno.
  • Nisam čak ni siguran da je razumjela, no ni to mi nije bilo važno.
  • Još jednom sam pomazio dijete i u mislima mu rekao, jadan li si ti klinac s obzirom na to tko te odgaja.
  • Okrenuo sam se i otišao
  • Jer Schnautzi je s nestrpljenjem očekivala moj povratak.
 
 
  U Zagrebu. dana 28. 8. 2005.Nenad Grbac