"Once a Scottie, always a Scottie" kažu Englezi. Onaj tko jednom pusti u svoj dom i srce škotskog terijera ostaje vjernim obožavateljem za cijeli život, pa i vlasnikom dva škota.

Utoliko je istinita pitalica: "Što je ljepše od jednog škota ?" a odgovor je: "Dva škota!" Nema sumnje da je katkad teško imati psa, odreći se lijepog puta u neke egzotične zemlje i sl., ali psi nam pružaju toliko veselja koje se sa malo čime može usporediti.

Ovo je drugi tekst koji pišem o toj rasi , vođena ovaj put ciljem da ljubav prema škotskim terijerima podijelim s vama, da vas približim ovim divnim stvorenjima s kojima uvelike dijelim svoje slobodno vrijeme i radosti. Ovo je priča o psima čija prošlost nije u potpunosti poznata. Međutim, izvjesno je da se radi o dugoj i uzbudljivoj prošlosti i tradiciji koja je dala pse koje se može smatrati antikvitetom moderne kinologije.

Krenimo kako počinju mnoge priče... Bio jednom pas opisan i po izgledu vrlo sličan današnjem škotskom terijeru. Od tada je prošlo 120 godina. Škotska, zemlja brda i pašnjaka, siromašna, gdje često nije bilo dovoljno hrane ni za stanovnike, sumnjičave prema strancima, radišnima i pomalo ekscentričnima.

Uši pažljivo napete, visoko podignute osluškivale su život prirode. Odjednom šušanj - sivi je zec započeo utrku svog života! Oba terijera sljedila su ga u živom trku , do rupe u zemlji u koju je zec uletio brzinom svjetlosti. Kujica je uspjela i ušla za njim, ispod zemlje se čula potmula buka borbe, jedan krik i...tišina. Kratko vrijeme iza toga natraške se krečući izašla je potpuno blatna kujica sa zecom u čeljustima, položila ulov pred svog gazdu. Čovjek je zahvalno uzeo pljen, a osmijeh kao žubor potoka je osvanuo na njegovom licu. Danas će njegova obitelj imati čime utažiti glad. Bez riječi je pogladio kujicu tapšanjem po glavi .Tiho se društvo vratilo polako kući.....

Prije 120 godina u Škotskoj nije postojao standard pasmine kakvu mi poznajemo danas. Uzgoj pasa nije poznavao ideale ljepote, a selekcija se temeljila isključivo na zapažanjima koliko je pas radno sposoban. Teški životni uvjeti stvorili su tip psa, koji nije bio za plemstvo već za jednostavne i skromne ljude. Njima je trebao mali, aktivan, snažan i samohran pas. Njemu nije trebalo puno njege, malo je jeo, a većinu svoje hrane je sam ulovio. Morao je moći obraniti dvorište i od lisice i od jazavca, znači morao je biti hrabar nesrazmjerno svojoj veličini, duge glave, jakih čeljusti i zuba.

Takvog "velikog" psa u malom "pakungu" poznajemo i mi danas. Usporedimo li njegove zube sa zubima vučjaka, jedva da ima razlike u veličini. Čvrsta, oštra dlaka sa poddlakom štitila ga je od svih vrsta nevremena i hladnoće.Velike snažne prednje šape predviđene su za kopanje pri ulasku u jame za jazavcem i sl. Naravno da su svi štakori , voluharice i sl. uljezi bili kratkim postupkom elimirani u njegovom okolišu. Mačka iz susjedovog dvorišta je smrtni neprijatelj, stvar je ugleda i časti svakog škota da budno prati tog neprijatelja da ne bi prešao dozvoljenu granicu.
Tog ponosnog , tvrdoglavog i prema strancima nadutog psa zvali su u domovini "kokot sa sjevera".

Škotski terijer bio je i jest snažan pas na kratkim nogama, hrabar, samozatajan i dovoljno samosvjestan da učini u pravom trenutku ono što on ocijeni da treba.
Zato nije neobično da je ta rasa opstala stoljećima takva kakvu danas poznajemo.

Moramo primjetiti da je u izgledu došlo do nekih izmjena, što je normalno, jer se danas ne koristi u iste svrhe kao nekoć. On je danas bitno teži i zaobljeniji, kraćih leđa, dulje dlake i moderno oblikovane "frizure" koja mu daje izgled otmjenog gospodina - gentlemana. Specifičan izgled otvorio mu je put i na modne piste, pratioc je elegantnih dama, ali ipak, po nekoj engleskoj podjeli pasa na muške i ženske pratioce, on spada u muške pse.

Svi ga pamte iz najljepšeg filma ikada nacrtanog o psima od Walt Disney-a "Dama i skitnica" u ulozi kapetana u mirovini sa kariranim kaputićem sa škotskim uzorkom.
Paul Rab crta karikature Raca, škotskog terijera kojeg u Americi zato često zovu Rac.

Svima nam je poznat viski Black&White sa crtežom na kojem su zajedno bijeli zapadno-škotski terijer i crni škotski terijer. Naše su bake imale držaće za knjige, figurice i broševe od Swarovskog sa motivima škota, a muževi kravate s istim motivom.

To je jedina rasa koja je bila u Bijeloj kući u Washingtonu čak 3 puta! Predsjednik Roosvelt se nije odvajao od svoje čuvene škotice Fala, a predsjednika Busha viđamo kako ulazi u avion noseći svog Barnija na rukama. Trenutačni prvi pas Amerike ("First Dog"), Barney, dobio je i pratilju, Miss Beazley. Sve informacije možete svaki dan s novim fotografijama vidjeti na web stranicama Bijele kuće (http://www.whitehouse.gov/barney/), a moguće je i pisati Barney-u na njegov e-mail.Tako je škotski terijer postao prvi pas koji ima svoj e-mail ! Na primjer, prošli Uskrs na tim web stranicama smo mogli vidjeti remek djelo slastičarskih vještina pripremljeno za obitelj Bush: čokoladno jaje veličine cca 1 m sa Barnijem kako slika na jajetu breton spanjela.

Najčešća i najpoznatija je crna boja, pritom se viđaju često i vrlo izražajni tigrasti , koji mogu biti svjetlo i tamno tigrasti u svim nijansama od žuto-smeđih do srebrno-sivih.

Najrjeđa varianta boje je pšenični škotski terijer, dok bijelih po standardu uopće nema, a ako se koji i pojavi nije priznat po FCI-u.

Odluku morate donjeti u suglasnosti sa svim članovima obitelji, jer svi moraju podjednako brinuti o novom članu u kući.

Dali će to biti mužjak ili ženka, dali će biti crn ili tigrasti, čak pšenićne boje je potpuno nevažno ako je to vaš jedini pas u kući. Ako već imate neku drugu pasminu u kući onda je najbolje uzeti isti spol i imati ćete par koji se odlično razumije i zabavlja.