Ime je dobio ime po svom prvom uzgajaču, vojvodi Gordonskom.
Postoji i priča da je Aleksandar Gordon svoje seterice pario sa škotskim ovčarom ( kolijem ) i da je današnji seter potomak tog križanja, no neki to poriču, tvrdeći da su tu pasminu u to vrijeme uzgajali i drugi uzgajivači u Škotskoj. Uzgojen je u stjenovitim i kamenitim predjelima Škotske a po osobinama se razlikuje od drugih setera, a između sva tri, najotporniji je i najduže živi.

Ovu pasminu, s najčvršćom postavom među svim engleskim dugodlakim ptičarima, zbog elegantnosti i plemenitosti uspoređuju s plemenitim konjima, koje su koristili u lovu. Njegova tjelesna građa omogućava mu galopiranje.

Oči su tamno smeđe, a žare razumnošću i živahnošću. Boja krzna je crna kao ugljen, s kestenjasto smeđim mrljama i svijetlim poljima oko očiju. Njega njegove dlake nije odveć zahtjevna, no kad je se prihvatite, poželjno je da to uradite temeljito.

Visok je 66 cm, ali je i čvršće građe no ostali seteri. Rezultat takve građe je i njegovo čvršće, sigurnije i elegantnije kretanje. Neumoran je radnik koji voli i zahtijeva svakodnevnu vježbu. Uživa u hrani i poprilično oteža kad odraste. Raste polako, poput svih drugih setera, te prolazi kroz fazu predugih nogu, što njegove vlasnike koji put zna učiniti očajnim, no odrastanjem postaje skladan i dostojanstven pas. Pouzdan je radni pas, prvenstveno u lovu, no može postati i dobar pas čuvar.