“Deset savjeta za pisanje”
Engleski list The Guardian objavio je članak “Deset savjeta za pisanje”, gdje razni književnici daju savjete kako treba i ne treba pisati. Ovdje prenosimo one koji su nam se najviše svidjeli.
Roddy Doyle:
Na radni stol ne stavljaj fotografiju svojeg omiljenog pisca, pogotovo ako je to jedan od onih velikana koji su počinili samoubojstvo.
Budi dobar prema samome sebi. Ispisuj stranice što brže možeš, koristi dvostruki prored, preskači svaki drugi redak. Svaku novu stranicu slavi kao malu pobjedu…
…sve dok ne stigneš do 50. stranice. Onda se smiri i počni razmišljati o kvaliteti. Smiješ se uzrujavati, to je u opisu posla.
Ne traži na portalu digitalne-knjige.com knjigu koju još nisi napisao.
Smiješ provesti nekoliko minuta dnevno pišući bilješku o piscu: “Obično provodi vrijeme u Kabulu i Ognjenoj zemlji.” Ali onda natrag na posao.
——————-
Anne Enright:
Najteže je prvih dvanaest godina.
Zamisli da umireš. Bi li završio tu knjigu da si smrtno bolestan? Zašto ne? Ostalo ti je deset tjedana života i nešto ti u knjizi ide na živce – to je ono što ne valja. Promijeni to. Prestani se prepirati sa samim sobom. Promijeni. Vidiš? Lako je. I nitko nije morao umrijeti.
——————-
Geoff Dyer:
Vodi dnevnik. Kao pisac najviše se kajem što nikad nisam vodio dnevnik.
Kajanje je dobro. Kajanje je gorivo. Na stranici se zapali u strast.
Stalno moraš imati više od jedne zamisli. Ako moram birati između pisanja knjige i nerada, uvijek ću izabrati nerad. No ako imam zamisao za dvije knjige, biram jednu umjesto druge. Uvijek moram imati osjećaj da nešto izbjegavam.
Piši svaki dan. Navikni se bilježiti zapažanja, i to će ti malo-pomalo prijeći u nagon. To je najvažnije od svih pravila. Naravno, ja ga se ne držim.
——————-
Jonathan Franzen:
Čitatelj je prijatelj, a ne protivnik ili gledatelj.
Ako priča nije piščevo osobno putovanje u zastrašujuće ili nepoznato, ne vrijedi je napisati ni zbog čega osim novca.
——————-
Neil Gaiman:
Piši.
Slaži jednu riječ za drugom. Nađi pravu riječ, zapiši je.
Završi ono što pišeš. Što god morao učiniti da završiš, učini to.
Pazi, kad ti ljudi kažu da nešto ne valja ili im se ne sviđa, gotovo su uvijek u pravu. Kad ti kažu što točno ne valja i kako to popraviti, gotovo su uvijek u krivu.
——————-
Esther Freud:
Ne čekaj nadahnuće. Sve je u disciplini.
Imaj povjerenja u čitatelje. Ne mora se sve objasniti. Ako nešto zbilja znaš i udahneš mu život, znat će i oni.
——————-
Hilary Mantel:
Napiši knjigu koju bi ti volio čitati. Ako je ti ne bi čitao, zašto bi je čitao itko drugi? Ne piši za tržište. Dok završiš, možda to tržište već nestane.
——————-
Michael Moorcock:
Nađi pisca kojem se diviš (moj je bio Conrad) i preslikaj njegove zaplete i likove kako bi ispričao svoju priču, kao što se uči crtati i slikati kroz precrtavanje velikih majstora.
——————-
Will Self:
Prestani čitati književnost – to su ionako same laži, i nećeš saznati ništa što već ne znaš (pod pretpostavkom da si u prošlosti pročitao mnogo knjiga; ako nisi, ni ne pokušavaj biti pisac).
Znaš onaj odvratan osjećaj bezvrijednosti i sramote koji te hvata kad gledaš svoju izvještačenu prozu? Neka te umiri podsjećanje da taj užasan osjećaj neće nikada nestati, koliko god ti požnjeo uspjeha i pohvala. On je sastavni dio ozbiljnog pisanja i trebaš ga prihvatiti.
Živi život i piši o životu. Istina je da pisanju knjiga nema kraja, ali postoji već sasvim dovoljno knjiga o knjigama.
——————-
Helen Simpson:
Jedino što bih mogla uzeti kao pravilo jest papirić koji sam zalijepila kod radnog stola. Na njemu piše Faire et se taire (Flaubert), što meni znači: “Začepi i radi.”
——————-
Sarah Waters
Pisanje nije “izražavanje sebe” ni “terapija”. Romani se pišu za čitatelje, a pisati znači vješto, strpljivo i samozatajno graditi efekte. Na svoje romane gledam kao na vlakić u lunaparku: moj je posao da smjestim čitatelja u vagon na početku prvog poglavlja, a onda ga pošaljem da klizi i juri kroz prizore i iznenađenja, ali put je pažljivo osmišljen, a brzina je savjesno odmjerena.
——————-
Zadie Smith:
Ne romantiziraj svoj “poziv”. Ili znaš ili ne znaš dobro pisati. Nema “spisateljskog načina života”. Jedino je važno ono što ti ostane na stranici.
Izbjegavaj kružoke i grupe. Gomila ljudi neće nimalo popraviti tvoje pisanje.
Radi na računalu koje nije spojeno na internet.
———————–
Uredio i obradio: Nenad Grbac
———————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
